Ukoliko dobijemo priliku, želimo da rešimo 15 problema za koje smo procenili da su najvažniji.
Za parlament sa 150 poslanika i vladu sa najviše 15 članova.
1.Za limitiranje državne administracije, regulatornih tela, agencija i uprava na 23.000 zaposlenih.
2.Za racionalizaciju diplomatsko-konzularnih predstavništava Srbije u svetu i stavljanje naglaska na ekonomsku diplomatiju radi povećanja spoljnotrgovinske razmene, našeg izvoza i ukupne privredne saradnje.
3.Za progresivnu stopu oporezivanja – oni koji imaju više, treba da plaćaju više.
4.Za aktiviranje i ustupanje državnih resursa, pogona i fabrika koji ne rade, isključivo za razvoj industrije i povećanje izvoza, uz uslov da investitori zaposle najmanje po 50 novih radnika. Takvu imovinu ustupati na javnim konkursima i uz obavezne bankarske garancije.
5.Za spajanje svih institucija i agencija koje se bave subvencijama i podsticajima privrednog razvoja u jednu, u cilju pojednostavljivanja procedura i smanjenja birokratije; donošenje zakona o mikrokreditiranju u cilju podsticanja razvoja porodičnog preduzetništva i samozapošljavanja.
6.Za otvaranje kancelarije u kojoj bi strani investitori i ulagači na jednom mestu mogli da obave sve neophodne procedure za dobijanje odgovarajućih dozvola.
7.Za afirmaciju projekta „Država obrazovanja“, koji podrazumeva ulaganje u obrazovanje u iznosu od najmanje 6 odsto od BDP-a, ulaganje u mlade talente i razvoj koncepta celoživotnog učenja i usavršavanja.
8.Da poljoprivreda bude proglašena strateškom privrednom granom, za čiji će razvoj biti izdvajano najmanje 5 odsto od ukupnog budžeta Srbije.
9.Za donošenje novog zakona o javnim nabavkama, jer sporost u procedurama i neadekvatna pravna rešenja sadašnji zakon čine izvorom korupcije.
10.Da se rukovodioci javnih preduzeća i privrednih društava čiji je država većinski vlasnik biraju isključivo na javnim konkursima i da budu razrešavani ukoliko posle prve godine mandata ostvare negativno poslovanje.
11.Za donošenje zakona o javno-privatnom partnerstvu, kojim bi se omogućili zajednički projekti države i privatnih investitora, posebno u oblastima infrastrukture, energetike i proizvodno-uslužnih delatnosti.
12.Da državnim funkcionerima za koje se utvrdi da su učestvovali u korupciji bude oduzeta imovina stečena na taj način i da im se zabrani vršenje javnih funkcija u narednih 10 godina.
13.Za isplatu trudničkog bolovanja u punom iznosu za trudnice u celoj zemlji i za ukidanje PDV-a na bebi opremu, hranu i odeću..
14.Za radno angažovanje korisnika socijalne pomoći kroz „socijalno preduzetništvo“ i javne radove, kako bi ta kategorija stanovništva što pre izašla iz stanja socijalne potrebe, stekla samopouzdanje i počela da živi od svog rada.
15.Na svečanoj Konvenciji govoriće predsednik SDP Srbije Rasim Ljajić, a takođe biće predstavljeni i stranački funkcioneri iz Jablaničkog regiona.
„Smatramo da nije realno da na izbore nastupamo sa tom strankom. Od osnivanja pripadamo reformskom bloku. Ne isključujemo SNS iz reformskog potencijala, ali taj potencijal mora dokazati u stvarnosti", kazao je Cvetićanin.
„Konačnu odluku o tome hoće li SDP Srbije na izbore u koaliciji ili samostalno objavićemo u februaru“, rekao je Ljajić.
Posle Nove godine počeće razgovori sa potencijalnim koalicionim partnerima za parlamentarne izbore.
Pored njih, u SDP Srbije je prešao i Ferenc Olman, doskorašnji funkcioner Ujedinjenih regiona Srbije.
„Smatramo da nije realno da na izbore nastupamo sa tom strankom. Od osnivanja pripadamo reformskom bloku. Ne isključujemo SNS iz reformskog potencijala, ali taj potencijal mora dokazati u stvarnosti", kazao je Cvetićanin.
Lider SDP Srbije Rasim Ljajić ne krije da je njegovoj partiji prvi potencijalni izbor Savez samostalnih sindikata Srbije, iako predstoje pregovori sa svim strankama.
U Sportsko rekreativnom centru Dubočica u Leskovcu, 29. januara u 12 časova, biće održana svečana Konvencija povodom dvogodišnjice od formiranja prvog stranačkog odbora.
Predsednik SDP Srbije Rasim Ljajić rekao je u Kraljevu da, iako je članstvo za samostalan izlazak na izbore, "to nije realno zbog nedostatka sredstava".
Srbija treba odmah da inicira pregovore o statusu Kosova i Metohije i o statusu severa Kosova. Za to je neophodno sprovesti intenzivnu diplomatsku aktivnost, kako bi se dobila podrška glavnih činilaca u međunarodnoj zajednici. Ovi pregovori ne bi bili vremenski ograničeni, da bi se smanjio pritisak na pregovarače i bili bi vođeni uz prisutvo Evropske unije i SAD.1
Tačka 2 >
Drugi nivo pregovora su oni o tehničkim pitanjima – struja,
telekomunikacije, saobraćaj, transport roba i usluga, sloboda kretanja,
učešće na regionalnim i međunarodnim konferencijama, administrativni prelazi.
Tehnički pregovori bi trebalo da se vode kroz više sektorskih i ekspertskih radnih grupa,
a ova vrsta razgovora je neophodna zbog poboljšanja kvaliteta života ljudi
na Kosovu i Metohiji, normalizacije odnosa u regionu i smanjivanja tenzija.
U slučaju uspeha, ovi pregovori bi bili značajna podrška pregovorima o statusu.
2
Treći nivo pregovora odnosio bi se na pitanja statusa manastira i druge srpske kulturne baštine na Kosovu i Metohiji. 3
Tačka 4 >Četvrti nivo pregovora bio bi vezan za pitanja preostale srpske imovine na Kosovu i Metohiji i proces privatizacije. 4
Tačka 5 >Zbog specifičnog položaja srpske zajednice i činjenice da jedan značajan broj Srba živi južno od Ibra u enklavama, a drugi deo kompaktno u opštinama na severu, Republika Srbija treba jednako da brine o interesima i jednih i drugih ali da praktično vodi dve politike primerene postojećim okolnostima. Prvo, Srbi južno od Ibra bi trebalo da učestvuju u političkom životu na Kosovu, što podrazumeva učešće na izborima, a Srbija u tom slučaju treba da stane iza političke stranke ili liste koja će artikulisati interese srpskog naroda južno od Ibra. Takođe, Vlada Srbije treba da se aktivno uključi u realizaciju infrastrukturnih i drugih projekata u srpskim enklavama na Kosovu. Drugo, Srbi sa severa trebalo bi da se politički ponašaju na sličan način kao Albanci i njihovi politički predstavnici za vreme vladavine Slobodana Miloševića, a pre početka oružanog konflikta. Takvo ponašanje podrazumeva uvažavanje svih realnosti, specifičnosti i razlika, koji postoje između ta dva slučaja. Srbi sa severa Kosova treba da koriste samo mirna i demokratska sredstva političke borbe, koja isključuju svaki vid nasilja, bahatosti i sukoba. Istovremeno, lokalni Srbi treba da imaju ključnu ulogu u pregovaračkom procesu o statusu severa Kosova. 5
Tačka 6 >Formirati državno veće za Kosovo i Metohiju sastavljeno od predstavnika vlasti i opozicije, najznačajnijih državnih i nacionalnih institucija, kao i lokalnih srpskih lidera sa Kosova. Uloga veća bi bila savetodavnog karaktera, posebno u toku pregovaračkog procesa. Državno veće bi davalo smernice za vođenje državne politike prema Kosovu, a istovremeno bi bilo odraz državnog jedinstva, kada je u pitanju ovaj problem. 6
Tačka 7 >U svakoj pregovaračkoj delegaciji, bilo da se radi o pregovorima o statusu, tehničkim pregovorima, pregovorima o statusu manastira i kulturne baštine ili pregovorima o pitanjima srpske imovine i procesa privatizacije na Kosovu, moraju biti zastupljeni predstavnici kosovskih Srba, jer odluke koje se donose se najviše tiču njih samih. 7
Tačka 8 >Predstavnici kosovskih Srba, posebno oni južno od Ibra, mogli bi već sada da reafirmišu ideju i iniciraju razgovore o procesu decentralizacije, koju je tokom 2002. i 2003. godine pokrenuo Savet Evrope, koji bi i sada mogao da odigra važnu ulogu u tom procesu. 8
Tačka 9 >U ovakvim okolnostima, deo Ministarstva za Kosovo i Metohiju treba da bude premešten na Kosovo, ne samo da bi država pokazala brigu za narod koji tamo živi, već i zbog mogućnosti da se brže reaguje u kriznim situacijama. 9
Tačka 10 >Vlada Srbije iz dela budžeta namenjenog za Kosovo i Metohiju treba značajan deo sredstava da izdvoji za davanje povoljnih kredita za mala i srednja preduzeća, kao i za subvencije za razvoj poljoprivrede, kako na severu, tako i u enklavama, jer opstanak srpske zajednice na Kosovu i Metohiji nije moguć ako je baziran samo na socijalnim davanjima. 10
Tačka 1 >