
Kovačević je zamenik direktora Republičkog zavoda za statistiku i saradnik prestižnog naučno-istraživačkog foruma i mesečnog časopisa “Makroekonomske anlize i trendovi” čiji su izdavači Ekonomski institut u Beogradu i Privredna komora Srbije a koji za osnovni cilj ima analitičku podršku ekonomskim politikama i privredi.
U dugoj naučno-istraživačkoj karijeri stekao je zvanja naučnog savetnika i vanrednog profesora na Ekonomskom fakultetu u Beogradu gde je sada angažovan na doktorskim studijama. Radio je na brojnim domaćim i međunarodnim projektima iz oblasti statistike, metodologije, demografije, istraživanja javnog mnjenja i tržišta i naročito makroekonomije i ekonomskih politika.
Autor je mnogih naučnih radova, studija, udžbenika, metodoloških dokumenata citiranih u mnogobrojnim stručnim radovima i priznatim časopisima u zemlji i u svetu.
U novije vreme posvećen je makroekonomskim projekcijama i analizama, tranzicionim reformama, posebno reformama u javnom sektoru. Tokom 2010. godine, za potrebe Vlade Republike Srbije radio je u timu eksperata USAID –a koji je izradio studiju “Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020″.
Kovačević je rodjen 1952. godine u Kazancima (Gacko). Osnovnu školu završio u Nikšiću, a gimnaziju u Gornjem Milanovcu. Dilomirao je 1976. godine na Prirodno matematičkom fakultetu u Beogradu – odsek za matematiku. Magistarske studije iz oblasti statistike završio je 1978. godine pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu u organizaciji Saveznog zavoda za statistiku.
Od 1977. godine radio je na Institutu za statistiku Saveznog zavoda za statistiku.
Doktorsku disertaciju Kovačević je odbranio 1984. godine, pod naslovom “Opšti metodi za izračunavanje, predstavljanje i modeliranje greške uzorka” na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i stekao zvanje doktora statističkih nauka.
U Institutu za statistiku rukovodio je Službom za uzorke i metode prikupljanja podataka pre nego što je postavljen za rukovodioca Službe za statistiku stanovništva (1986) i time preuzeo odgovornost za pripreme i sprovođenje Popisa stanovništva, domaćinstva i stanova u 1991. godini.
Zahvaljujući radovima u oblasti demografskih računa, Kovačević je primljen za stalnog saradnika Centra za demografska istraživanja pri Institutu društvenih nauka u Beogradu i takodje, izabran (1992) za odgovornog urednika časopisa “Stanovništvo” koji izdaje Institut društvenih nauka (Centar za demografska istraživanja). Naučno zvanje – naučni saradnik na Ekonomskom fakultetu u Beogradu stekao je 1987. godine, a 1988. godine izabran je za člana Međunarodnog statističkog instituta (Interantional Statistical Institute).
Za pomoćnika direktora Saveznog zavoda za statistiku postavljen je 1990. godine – zadužen za Sektor statistike stanovništva i društvenih delanosti, a 1993. godine postavljen je za direktora Instituta za nacionalne račune, standarde, registre i statističku analizu pri SZS, ranijeg Instituta za statistiku. Kao direktor ovog Instituta, na početku 1994. godine je angažovan na poslovima pripreme ekonomske politike i odgovarajućeg programa monetarne rekonstrukcije i ekonomske stabilizacije pri Saveznoj vladi, što znači ozbijan rad na području makroekonomskih računa.
Naučno zvanje viši naučni saradnik na Ekonomskom fakultetu u Beogradu stekao je 1992. godine. Kao honorarni nastavnik predavao je na poslediplomskim studijama Ekonomskog fakulteta u Beogradu – kurs kontrole kvaliteta statističkih podataka. U 1991. godini štampan je i prihvaćen udžbenik “Teorija uzorka i planiranje ekperimenata” za odgovarajući predmet na redovnom studiju Ekonomskog fakulteta čiji je koautor. S obzirom na Kovačevićevo uže područje teorijskog i praktičnog rada vezano za teoriju uzorka i anketna istraživanja na uzorcima, predavao je odabrane lekcije u ovom domenu na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i, takodje, na Matematičkom fakultetu u Beogradu. Angažovan je i od strane Ekonomskog fakulteta u Beogradu u komisiji za sticanje doktorata statističkih nauka i od strane Matematičkog fakulteta u Beogradu u komisiji za polaganje ispita iz teorije uzorka i u komisiji za sticanje magistarskog stepena u oblasti matematičkih nauka. Takođe je bio (1991) angažovan od strane Ekonomskog fakulteta u Zagrebu u Komisiji za sticanje doktorata.
U protoku od 15 godina (1980-1995) saradjivao je na brojnim projektima i istraživanjima javnog mnjenja, najčešće kao glavni projektant uzroka, obrade i dela metodološkog instrumentarija, koja su sprovodile agencije, instituti i centri u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. U pogledu raznovrsnosti takvih istraživanja tri su glavna tematska područja na kojima je sarađivao ili vodio projekte anketnih istraživanja: 1) socio-psihološka istraživanja; 2) političko javno mnjenje i 3) istraživanja tržišta
U domenu političkog javnog mnjenja stekao je reputaciju istraživača na brojnim projektima anketnih istraživanja u bivšoj Jugoslaviji u periodu koji je prethodio prvim višestranačkim izborima u bivšim republikama i u Saveznoj Republici Jugoslaviji, te u Sloveniji i Makedoniji u novije vreme. Takva istraživanja radio je samostalno za određene agencije ili sarađivao sa institutima koji su takva istraživanja preduzimali. Tako je postao stalni honorarni saradnik Instituta za političke studije u Beogradu i Fakulteta društvenih nauka u Ljubljani. U sklopu ove vrste istraživanja proučavao je političko javno mnjenje kod nas (i u drugim zemljama tzv. tranzicije) i razradio određenu metodiku prognoziranja izbornih rezultata primenjujući je u predizbornim kampanjama i potvrđujući nakon izbora visoku vrednost takvih prognoza odnosno anketnog instrumentarija.
U 1994. godini započeo je saradnju sa Ekonomskim institutom i sa Institutom ekonomskih nauka u Beogradu. Angažovan je u području tekućih makroekonomskih analiza i metodologije makroekonomskih analiza i istraživanja tekućih kretanja kao i ekonomskih politika (član je redakcije i autor priloga u mesečnom časopisu “Makroekonomske analize i trendovi” Ekonomskog instituta).
Zvanje vanrednog profesora na Ekonomskom fakultetu u Beogradu stekao je 1995. godine za predmet Teorija uzorka i planiranje eksperimenata. U 2001. godini dobio je zvanje naučnog savetnika od strane Ministarstva za nauku Republike Srbije na predlog Ekonomskog fakulteta u Beogradu i angažovan na doktorskim studijama Ekonomskog fakulteta u Beogradu.
Za zamenika direktora Republičkog zavoda za statistiku Srbije postavljen je 2003 .godine sa zadatkom harmonizacije i unapređenja statističkog sistema. U tom svojstvu presudno je doprineo uspostavljanju i utemeljenju Sistema nacionalnih računa(“System of National Accounts-SNA” po metodologiji Ujedinjenih nacija) kao i odgovarajuće analitičke infrastrukture i kadrovskog potencijala za potrebe korisnika a pre svega nosilaca ekonomske politike.
Bio je angažovan od strane Jefferson instituta i Narodne banke Srbije , kao metodolog i koautor, u izradi zanačajne studije o konkurentnosti privrede Srbije („Konkurentnost privrede Srbije”, Jefferson institute, Narodna banka Srbije, 2003). Od 2001. godine angažovan je u saradnji sa Misijom Međunarodnog monetarnog fonda za monitoring STAND-BY aranžmana ispred Narodne banke Srbije. Ta saradnja je postala trajna tako da se odvija neprekidno bez obzira da li je aktuelan određeni aranžman sa MMF-om ili nije. Takođe je kroz tu saradnju utemeljio saradnju Republičkog zavoda za statistiku sa tehničkim misijama Međunarodnog monetarnog fonda na razvoju nacionalnih računa u zavodu. U jednom mandatu (od maja 2004. godine) bio je biran za člana Saveta Narodne banke Srbije. Nakon isteka mandata utemeljio je stalnu analitičku sardanju između Republičkog zavoda za statistiku i Narodne banke Srbije.
Redovni je član Međunarodnog statističkog instituta od 1989. godine . U 2007. godini izabran je za redovnog člana Naučnog društva ekonomista Srbije.
U neakademskoj sferi osnovna preokupacija su mu bile (i ostale) međunarodne privredne arbitraže. Naime kao ekspert svedok ili kao konsultant (savetnik) advokatskih timova radio je istragu poslovanja “joint venture” kompanija: PARKING SERVIS u Beogradu, ICN-GALENIKA i MOBTEL, SRBIJATURS iz Niša, gde je Kovačeviev doprinos bio izuzetan u pogledu pozitivnog ishoda za našu državu sve tri pomenute velike arbitraže.