
Meho Omerović je rođen 1959. u Goraždu, istočnoj Bosni, gde je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Oženjen je Snežanom, s kojom ima sina Nenada. U Beograd je došao u želji da upiše dramsku akademiju, pošto se uspešno bavio glumom u amaterskim pozorištima. Ušao je uži izbor među 20 od 350 kandidata na prijemnom u klasi Minje Dedića. U toj klasi primljeni su Žarko Laušević, Zoran Cvijanović, Sonja Savić, Olivera Ježina, Branimir Brstina. Tada je upisao Fakultet političkih nauka – međunarodni smer.
Sa prijateljima je 1997. formirao Socijaldemokratiju “zato što sam u duši levičar i potičem iz partizanske porodice. Bio sam u Savezu Komunista Jugoslavije, radio u Predsedništvu Centralnog Komiteta. Za razliku od mnogih koji se toga sada stide, koji bi čak i istoriju da prekroje, ja se toga ne stidim”. Kao član Socijaldemokratije bio je u organizacionom timu Saveza za promene, a kasnije i posle DOS-a.
Od 2001. godine je poslanik u Narodnoj Skupštini Srbije u čijem radu je uzeo aktivno učešće. Od 2000.-2003.godine, bio je predsednik Odbora Skupštine Srbije za međunacionalne odnose, a od 2006 je predsednik Odbora Skupštine Srbije za rad,boračka i socijalna pitanja. Ujedno, od 2008. godine je član Odbora Skupštine Srbije za odbranu i bezbednost, kao i član delegacije Skupštine Srbije u Parlamentarnoj skupštini OEBS.
Od 2010. godine je član Parlamentarnog foruma država Zapadnog Balkana za nadzor nad službama bezbednosti. Ujedno, predsednik je Parlamentarne Grupe prijateljstva sa Indonezijom. Od 2011.godine je član Saveta gej strejt alijanse. Ove godine je postao predsednik Upravnog odbora Jugoremedije i član Državne komisije za kontrolu izvršenja krivičnih sankcija.
Govori engleski a služi se francuskim jezikom.